Zaimović: Statističke manipulacije podacima na popisu

Predstavnici Bošnjaka u institucijama popisa, u Centralnom popisnom birou i popisnim tijelima Agencije za statistiku BiH, se istinski trude i maksimalno rade za dobrobit ovog naroda. Ne uvažavaju ih dovoljno, naročito predstavnici Međunarodnog monitorig tima.

Zaimović: Statističke manipulacije podacima na popisu


Podijeli na Facebook-u

Imajući u vidu značaj predstojećeg popisa u BiH, pet najznačajnijih bošnjačkih institucija: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Bošnjačka zajednica kulture "Preporod", Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić i HO Merhamet MDD, uspostavilo je institucionalni i operativni okvir za zajedničko djelovanje. Osnivači Fondacije su uspostavili institucionalni i operativni okvir za zajedničko djelovanje, te u obliku samostalnog pravnog lica – fondacije pod imenom "POPIS 2013." – definirali zadatak osiguranja pozitivnog ishoda predstojećeg popisa za Bošnjake. Nakon formiranja Fondacije «POPIS 2013» dr. Tarik Zaimović izabran je za Predsjednika UO Fondacije.

Dr. Zaimović je profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Više od 15 godina iskustva u izradi i izvođenju različitih oblika obrazovnih programa, od dodiplomskih i postdiplomskih studija. Preko 15 godina iskustva u menadžment u obrazovnim institucija, kao i različitim obrazovnih progamima. Kao jedan od lidera u državi u razvoju informacionog društva učestvovao je u izradi osnovnih strateških dokumenata Vijeća ministara BiH. Dugogodišnje iskustvo stečeno na radu za UNDP u toku 9 godina omogućilo mu je poznavanje pravila i procedura UN-a. Također, ima obimno iskustvo u radu sa predstavnicima organa vlasti visokog nivoa i državnim službenicima, kao i s Delegacijom Evropske komisije ali i drugim međunarodnim organizacijama u BiH. S dr. Zaimovićem razgovaramo o određenim elementima predstojećeg popisa stanovništva.

Prije samog objašnjenja procesa popisa, kao i temeljnih pitanja kojih moramo biti svjesni prije i tokom popisa a koje je Fondacija označila kao fokus svog djelovanja, možemo li se ukratko osvrnuti na reagiranja Fondacije u vezi s popisom, bar koja su u medijima i javnosti dobila veliku pažnju?

ZAIMOVIĆ: Fondacija kao institucionalni okvir za zajedničko djelovanje bošnjačkih organizacija pratila je sva dešavanja od probnog popisa naovamo u kontekstu rada državne i dvije entitetske statistike i tu smo, moram priznati, identificirali čitav niz velikih problema. U prvom redu to je problem konstantnog ignoriranja i čestog preglašavanja bošnjačkih predstavnika u popisnim tijelima koji su onda jednostavno onemogućeni da utječu na bitne odluke, iako je zakonom i podzakonskim aktima jasno utvrđeno da četiri predstavnika Bošnjaka moraju odlučivati zajedno s drugima. Pored toga, u samoj realizaciji probnog popisa i kasnijoj obradi podataka došlo je do niza pogrešaka, od neadekvatne obrade popisnica, do različitih tehničkih problema s distribucijom i prikupljanjem popunjenih popisnica, nepravilnosti u radu popisivača itd. Također, tu je i pitanje popularno nazvanog šifrarnika koje je na kraju u cijelosti izašlo iz sfere struke, pa čak i pristojnog, te postalo predmetom dnevno-političkih rasprava. S obzirom da pojedini ministri iz Vijeća ministara BiH tvrde da bi oni o tome trebali odlučivati, pozivam ih da prirede jednu jedinu statističku analizu, a da ne izvrše zbrajanje Bošnjake i Muslimana, te da pokušaju izračunati bilo kakav trend ili bilo koji socio-ekonomski ili demografski pokazatelj u odnosu na 1991. godinu. Koliko im je bilo Bošnjaka na popisu 1991. godine, ili 1981., ili 1971.? Nisu se Bošnjaci odjedanput pojavili, a Muslimani negdje nestali. To je isti narod koji je nakon 130 godina nametanih imena sam odabrao svoje ime, narod koji ima svoju kulturu, svoj jezik, običaje, vrijednosti i po tome se razlikuje se od ostalih evropskih naroda.

Mi danas imamo situaciju da sada svi znaju da se to mora spojiti za statističku analizu, ali se u cjelokupnu priču uvodi politički diskurs. Ne mogu shvatiti IMO tim Eurostata koji sebe nazivaju statističkim ekspertima, a ovo podržavaju, iako dobro znaju, i neslužbeno priznaju, da se to mora objediniti. Sama diskusija o ovoj temi je odavno izašla iz statističke prakse i bojim se da odlazi u sferu političke trgovine, a to Bošnjaci ni u kom slučaju ne smiju dopustiti. U trenutnom prijedlogu metodologije objedinjavanje, zbrajanje odgovora na višim razinama modaliteti Bošnjak i Musliman nisu objedinjeni kao npr. Jevreji/Židovi koji mogu koristit čak 19 različitih imena/modaliteta izjašnjavanja a koji će se u konačnici sabrati u jedan statistički skup, te Romi/Cigani sa 15 različitih imena/modaliteta. Mnogo je sličnih primjera, jer prijedlog metodologije sadržava čak 690 definiranih različitih način kako su se dosad građani izjašnjavali na popisima. Svi ovi različiti odgovori se u konačnici moraju objediniti u neke statističke skupove. Godine 1991. bilo je 74 različita modaliteta objedinjavanja podataka, pa je Bosanaca tada bilo 0,24% a Hercegovaca 0,01%.

Iako je jako dobro poznato statističkim institucijama u Bosni i Hercegovini da u skladu s međunarodnom praksom i preporukama UNECE i Eurostata jedan narod (etnija) može imati koliko želi različitih imena a "etnicitet, etnička pripadnost, odnosi se na kulturnu praksu i nazore određene zajednice ljudi te ljude odvaja od ostalih zajednica". Stav bošnjačkih predstavnika u statističkim institucija da se prilikom obrade podataka odgovori Bošnjaka i Muslimana objedine u jedan statistički skup i pod jedno ime nije prihvaćen, iako su Muslimani do 1993. i Bošnjaci danas jedan narod. Vještačko razdvajanje jednog naroda predstavlja opasnu manipulaciju popisnim rezultatima. Bošnjaci, koji su kroz historiju bili primorani da se izjašnjavaju nametnutim imenima poput "muhamedanci", "jugoslaveni islamske vjere", "Srbi/Hrvati-muslimani" ili "neopredijeljeni", danas, kada su konačno i ustavno utvrdili i vratila svoje narodno ime, moraju to dokazivati i objašnjavati, te ukazivati na jasne i očigledne pokušaje statističke manipulacije podacima. Sada se treba neko "dogovarati" na nivou Vijeća ministara hoće li se spojiti Bošnjaci i Muslimani?! Ovo pitanje ne smije biti dio "političkih dogovora". Bošnjaci moraju imati na umu da je pitanje odnosa konstitutivnih naroda direktno vezano za Ustav naše države te, naprimjer, direktno utječena zapošljavanje Bošnjaka u manjem entitetu. Uzmite za primjer Zvornik, jedan Bošnjak ili Bošnjakinja trebaju strahovati hoće li izgubiti posao čekajući "dogovore" o tome hoće li ili ne biti prihvaćeno spajanje modaliteta Bošnjaci i Muslimani. Sada ta osoba treba izgubiti posao jer je, poštujući Ustav pri zapošljavanju, naveo ili navela Bošnjak/Bošnjakinja, a sada ima "viška Bošnjaka" u Zvorniku.

Praktični istovjetna manipulacija s "modalitetima izjašnjavanja" i njihovom zbrajanju Bošnjacima je priređena 1961. godine kada je u povijesti Bosne i Hercegovine bilo najmanje muslimana, svega 25%, te na jednak način i 1981. godine.

PITANJE: Koji je stav IMO tima Eurostata?

ZAIMOVIĆ: Moram priznati da sam bio nemalo iznenađen ponudom IMO tima Eurostata da nas sada oni preimenuju. Zar nakon svega što je ovaj narod prošao treba opet da nas "imenuju drugi"?! Njihov prijedlog je da će prihvatiti zbrajanje Muslimana i Bošnjaka, ali pod uvjetom da se kao narod zovemo Bošnjaci povlaka muslimani (Bošnjaci-muslimani). Za mene je to jednako imenovanjima koje smo imali u proteklih 130 godina, kada su nam susjedi nametali različita imena. Imenovala nas je Austo-Ugarska, pa Beograd i Zagreb, a sad bi i Evropa. Meni lično je ovo uvredljivo i u cijelosti neprihvatljivo!

Nečitanje modaliteta na važnim pitanjima


PITANJE: Interesira nas još vaša reakcija na nečitanje modaliteta. Šta to u praksi znači?

ZAIMOVIĆ: Nečitanja modaliteta se istraživačkoj i statističkoj praksi koristi isključivo ako postoje neki posebni razlozi. Svi istraživači znaju da otvorena pitanja izazivaju izvjesnu zbunjenost kod ispitanika i u pravilu ih izbjegavaju.

Građani trebaju znati da se nečitanje ponuđenih odgovora odnosi samo na tri pitanja: 24, 25 i 26, odnosno pitanje o etničkom/nacionalnom izjašnjavanju, pitanje o vjeroispovijesti i pitanje o maternjem jeziku. Zanimljivo, kod preostalih pitanja ponuđeni odgovori se čitaju. Zamislite da ste vi neko ko se popisuje! Popisivač je u vašem domu već neko vrijeme, recimo 30 minuta, i nakon čitanja ponuđenih odgovora poslije svakog pitanja odjedanput vam ne čita ponuđene odgovore. Normalno je da vas zbuni, iznenadi i onda dajete neki nejasan ili kompliciran odgovor, koji može biti tačan i svakako predstavlja vašu izjavu, ali ta izjava može biti nejasna ili izrečena svakodnevnim govorom.

Naprimjer: Čovjek može na pitanje o etničkoj/nacionalnoj pripadnosti kazati: „Pa Bošnjak, Musliman – mi smo to oduvijek bili!“ Međutim, u skladu s Uputstvom za popisivače popisivač će upisati tačno onu izjavu koju ste vi rekli. Popisivač vas neće pitati jeste li se vi svojom izjavom željeli izjasniti kao Bošnjak ili kao Musliman, već će upisati tačno što ste kazali, kao u ovom slučaju Bošnjak-musliman, i to će biti neki novi modalitet. To je sad potpuno nova kategorija i ta osoba prema postojećim ustavnim i metodološkim postavkama neće biti zbrojena sa Bošnjacima već sa Ostalima. Ustav naše države poznaje samo tri konstitutivna naroda – Bošnjake, Hrvate, Srbe, a svi ostali se zbrajaju sa Ostalima. Ovo se lahko može prenijeti i na pitanje vjeroispovijesti i jezika pa dobijamo dodatnu konfuziju i nejasnoće u izjašnjavanju naših građana. Malo je vremena posvećeno analizi ove problematike te svih postpopisnih posljedica koje ovako postavljeno pitanje može imati u svakodnevnom životu građana. Svi izvještaji sa terena, nakon probnog popisa, koje smo imali priliku analizirati, jasno su ukazali da je upravo na ovim pitanjima bio veliki problem.

PITANJE: Koji su argumenti onih koji podržavaju ovu odluku?

ZAIMOVIĆ: Uporište za to su našli u preporukama Eurostata koja kažu da se ta pitanja vezana za etničke karakteristike pojedinih zajednica u Evropi ne bi trebala čitati, ali ovo je potpuno drugi kontekts. To je potpuno pogrešna kontekstualizacija preporuka, koje se odnose na države gdje je ustavno uređenje drugačije. U Bosni i Hercegovini svi Ustavi i niz zakonskih rješenja se direktno oslanjaju na rezultate popisa i to upravo na ova pitanja.

U Bosni i Hercegovini ovo nije statističko pitanje. Moram priznati da me iznenade izjave nekih naših zvaničnika kada kažu da tu "neće biti problema". U isto vrijeme ostale preporuke, poput onih koje se tiču objedinjavanja pripadnika istog naroda bez obzira koje ime koristili, ili da se popisi mogu provoditi jedino ako postoji puna stabilnost ukupnih političkih i društvenih odnosa unutar države itd., mogu se "fleksbilno" interpretirati, dok se preporuka o nečitanju odgovora mora "striktno" poštovati.

PITANJE: Profesore, trenutno ste najangažiranija osoba u BiH kada je riječ o podizanju svijesti o važnosti popisa za Bošnjake i državnost BiH. Umjesto parola preferirate sistematski i obuhvatniji pristup procesu popisa. Autor ste Programskog okvira Fondacije POPIS 2013, stoga ukažite nam na kritična područja kojima se u prvom redu bavi Fondacija.


ZAIMOVIĆ: Mi smatramo da popis predstavlja sveobuhvatan proces, da to nije samo jedno pitanje i jedan odgovor, nego da je to svih sedamdeset i osam pitanja i odgovora sa popisnica. Naša namjera je da adresiramo ukupni proces popisa za dobrobit našeg naroda. Fondacija je u svom Programu rada identificirala četiri ključna područja djelovanja. Prvo je rad na problemu nejasne etničke/nacionalne identifikacije kod Bošnjaka, odnosno potrebe da se 130 godina aktivnog rada naših susjeda sa ciljem unošenja konfuzije i nereda među Bošnjake ovim popisom konačno pospreme. Zatim, upoznati naš narod s elementima popisnice, kao i statističkim posljedicama pojedinačnih odgovora. Treći važan aspekt ovog popisa jeste učešće ljudi koji žive u inostranstvu, odnosno važno nam je da sagledamo mogućnosti kako mobilizirati našu dijasporu da uzme aktivno učešće u popisu i doprinese da se popis sprovede na dobrobit našeg naroda. I četvrti važan zadatak jeste da osiguramo da Bošnjaci budu aktivni učesnici u svim operativno-tehničkim aspektima realizacije popisa i to u svim tijelima predviđenim popisom.

PITANJE: Idemo redom. Povijesno gledajući, Bošnjacima ili zabranjuju njihovo ime ili im nastoje nametnuti neko drugo.

ZAIMOVIĆ: Naša domovina je imala mnogo različitih popisa. Statističke institucije prvim popisom u BiH smatraju popis iz 1879. koji je provela austrougarska vlast. U svim popisima od tada do danas Bošnjaci su bili prisiljeni da koriste imena koja su im odredile institucije vlasti u tom periodu, bez obzira jesu li to institucije vlasti Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, SFR Jugoslavije. Generalno gledajući, uvijek smo imali nametnuta nam imena. Ta imena su imala različite konotacije, pa su Bošnjake zvali muhamedancima, neopredijeljenim, pripadnicima Islamske vjerske zajednice, Srbima, Hrvatima, muslimanima sa malim „m“ pa kasnije s velikim „M“. Ta naša borba za etnički identitet i odbijanje svih nametnutih imena najbolji je pokazatelj da smo mi narod koji jasno ima svoj identitet, koji ima svoju kulturu, jezik običaje i nije neki stranac na ovima prostorima. Ratne 1993. godine na Bošnjačkom saboru, kojeg su tada organizirale iste institucije koje su pokrenule Fondaciju POPIS 2013, ugledni Bošnjaci, intelektualci, naučnici, umjetnici, bez političara, jasno su rekli: "Vraćamo svoje ime!" Na Bošnjačkom saboru 1993. godine kada smo vratili svoje narodno ime Bošnjak, Alija Isaković je kazao: Ne osjećam potrebu da sebi ili Vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju.

Termin Musliman sa velikim "M" predstavlja samo jednu od prolaznih političkih igara bivšeg režima a mi Bošnjaci trebamo znati i pamtiti da su mnogi bošnjački prvaci u proteklom stoljeću životima platiti svoju borbu za naše nacionalno ime te jasno bili protiv nametnutih nam imena. Bošnjaci danas i Muslimani do septembra 1993. godine su jedan narod koji svoju egzistenciju i prisutnost već stoljećima baštini u zemlji i državi Bosni, ima svoje vjerovanje, način ophođenja, svoj jezik i iz njega izvedene forme književnost, filozofije i nauke, svoju umjetničku produkciju, način kulturnog postojanja među drugim narodima i kulturama. Na predstojećem popisu Bošnjaci se po prvi put popisuju svojim imenom, imenom koje su nam branili i koje smo u ratnom Sarajevu 1993. godine vratili i imenom za koje smo u protekloj agresiji i ratu veliku cijenu platili. Nikada više ne smijemo dopustiti nikakve manipulacije sa ovim imenom.

«Da otklonim neke strahove: niti jedan državni, entitetski, općinski ili bilo koji drugi organ nikada neće moći koristiti podatke osobe koji su upisani na popisnici. Popisnice se unose u jedinstvenu bazu podataka, brišu se pojedinačni podaci, a nakon toga se popisnice uništavaju»
,istakao je dr. Zaimović


Na pitanju 24, koliko god ga neki zbunjujućim namjeravali napraviti, kada dođe popisivač, jasno i glasno se trebamo izjasniti kao Bošnjaci, jer ovo je možda najvažniji mirnodopski momenat u našoj povijesti. Što uradimo i kažemo na predstojećem popisu, odredit će sudbinu Bosne i Bošnjaka. To je lična karta za budućnost nas i naše djece. Nakon ovog popisa cijeli svijet će nas gledati isključivo kroz prizmu rezultata ovog popisa. Naše ime će postati ravnopravan dio zajednice naroda Evrope, a naš jezik jedan od jezika Evropske unije. I da budem jasan, ne treba da nam Evropa kaže kako se zovemo, kojim jezikom govorimo, koje običaje, te koje vjerske kulturne vrijednosti baštinimo - mi to sami moramo izreći. A popisi su mjesto gdje to vi i ja - obični građani kažemo. A mi velimo: «Bošnjak sam i maternji jezik mi kao i domovina - bosanski, i ne bojte se, islamske sam vjeroispovijesti».

Bošnjak i Bosanac


PITANJE: Mi ćemo nastojati u Preporodu objasniti razliku između pojmova Bošnjak i Bosanac onima koji to još nisu shvatili. Ovdje se možemo ukratko osvrnuti na ovu razliku između narodnosti i državljanstva koja je očita i na popisnici.

ZAIMOVIĆ: Svi ljudi koji su rođeni u Bosni u Hercegovini su Bosanci, odnosno Bosanci i Hercegovci. I oni koji je vole, i koji je ne vole. Čovjek koji se odseli iz BiH i ode da živi na Novom Zelandu on je Bosanac. Svi smo mi Bosanci i Hercegovci.

PITANJE: Drugim riječima i Bošnjak, i Srbin, i Hrvat, i Rom, Tarik Zaimović ili Milorad Dodik... svi su Bosanci i Hercegovci, zapravo imaju bosanskohercegovačko državljanstvo.


ZAIMOVIĆ: Naravno. Kad Milorad Dodik zatraži vizu, mora napisati bosanskohercegovačko državljanstvo ili, BiH. Ako napiše srbijansko ili Srbija, iz ambasade mu vrate papire i upute ga u Beogradu da u Srbiji traži vizu, jer oni izdaju vize samo za Bosance i Hercegovce. Možete imati dvojno državljanstvo, državljanstvo BiH i Njemačke, Australije, Srbije, Hrvatske, ali jednostavno ne možete izbjeći da ste rođeni u BiH, odnosno da ste Bosanac i Hercegovac. S pitanjem 24 na popisnici, o etničkoj/nacionalnoj pripadnosti, pitaju vas kojem narodu pripadate i tu se izjašnjavamo kao Bošnjaci, dok na pitanju 19 govorimo svoje državljanstvo, kažemo da imamo bosanskohercegovačko državljanstvo, odnosno da smo Bosanci i Hercegovci. Ta konfuzija sa bosanstvom danas se stvara jednako kao što se u bivšoj Jugoslaviji nametala ideja da svi budemo Jugoslaveni.

PITANJE: Ne želimo govoriti o ideji ili željama osoba koje žele da postoje Bosanci kao etnička skupina i da li uopće imaju elemente jednog naroda, ali i Ustavom BiH imenovana su tri konstitutivna naroda. Bosanci se ne spominju.

ZAIMOVIĆ: U tekstu Dejtonskog ustava Bosne i Hercegovine stoji da Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno s Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine. Ko god nije Bošnjak, Srbin ili Hrvat po automatizmu spada u kategoriju Ostali. Oduvijek se u povijesti prepoznavalo i respektovalo to da ovdje žive tri najbrojnija naroda. Kako su se u povijesti zvali to je manje važno. Neki kažu da se Srbi u BiH za razliku od Srba u Srbiji trebaju drukčije zvati. Nije naše da imenujemo ili raspravljamo kako će se jedan narod zvati. Zamislite da mi odlučimo nekim dogovorom da njih kao narod zovemo Bosanski Srbi. Ili Hrvate Bosanskim Hrvatima. Zamislite kako bi reagirali? Mi to ne radimo. Oni su izabrali da se zovu Srbi i ja to uvažavam a od njih očekujem da respektiraju kako se ja izjašnjavam.

Jedna osoba može popisati cijelo domaćinstvo


POPIS: Drugi važan korak Fondacije jeste objašnjavanje elemenata popisnice.

Popis je bio prije više od dvadeset godina i tadašnji nosioci domaćinstava sada pripadaju populaciji starije dobi. Ljudi su zaboravili kako izgleda popis. Potrebno je ljude upoznati s procesom popisa. Popisivač vam uđe u kuću i jedna četveročlana porodica će se popisivati od 45 minuta do sat vremena. Za mnoga pitanja osoba se mora dobro pripremiti, znati šta želi reći. Koliko tačno dunuma zemlje ima domaćinstvo, šta ta zemlja obuhvata, koju vodu u domaćinstvu koristi, čije je vlasništvo kuća...

Ako se osoba ne pripremi, onda popisivanje može trajati još duže. Treba već sada početi raditi s našim ljudima. Građani mogu preuzeti popisnice sa interneta i dobro ih analizirati, razmisliti o pojedinačnim odgovorima te se tako pripremiti prije dolaska popisivača. Popis podrazumijeva popis lica te popis domaćinstava i stanova. Najvažniji dio predstojećeg popisa je popis lica koji se obavlja putem Popisnice P-1 i koja se popunjava za svakog član domaćinstva posebno. Odnosno, ukoliko imate četveročlano domaćinstvo tada će popisivač popuniti jedan Upitnik za domaćinstvo/stan (P-2) te četiri posebne Popisnice (P-1) za svakog člana domaćinstva, bez obzira da li su svi članovi domaćinstva u trenutku popisa prisutni ili ne u domaćinstvu/stanu. Popisivač će prilikom dolaska u stan prvo napraviti spisak svih osoba koje žive u tom domaćinstvu, bez obzira koliko je osoba. U jednom domaćinstvu mogu živjeti dvije ili više porodica, a domaćinstvo u kontekstu popisa predstavlja jednu stambenu jedinicu koja je uvjetna za život, bez obzira je li to stan, kuća, sprat kuće, brvnara, privremena montažna kuća, vikendica ili sličan objekat.

Popisivanje će se vršiti svaki dan, od 1. do 15. oktobra, u vremenu od 09:00 do 21:00 sat u prisustvu najmanje jednog odraslog lica u domaćinstvu. Za popisivanje je neophodno prisustvo samo jednog punoljetnog člana domaćinstva. Jedan član domaćinstva, nosilac domaćinstva može dati podatke za sve članova domaćinstva. Popis je izjava, ne dokazivanje, stoga jedini potreban podatak koji se upisuje jeste jedinstveni matični broj građanina, JMBG. Ovo u praksi znači da popisivač ne smije tražiti bilo koji drugi podatak, poput uvida ili prepisivanja broja lične karte, traženje prijave prebivališta, dokaza o vlasništvu imovine, ZK izvadak za kuću ili zemljište, ili drugi dokument. Jasno, bilo bi dobro da osoba koja će davati podatke već ima pripremljene matične brojeve svojih ukućana jer će to cjelokupan proces ubrzati. Nosilac domaćinstva, odnosno jedan odrasli član domaćinstva može popisati odsutne članove, na primjer članove koji su odsutni zbog obaveza, školovanja ili su otišli na privremeni rad u inostranstvo itd.

Sva lica koja žive ili imaju namjeru da žive u tom domaćinstvu popisuju se bez obzira da li su trenutno prisutna ili ne. Također, djeca mogu popisati svoje roditelje koji su stariji. Naravno, može biti obrnuto, da otac popiše svoju djecu koja su na privremenom radu u inozemstvu, njihovu porodicu i slično. Ako popisivač dođe u domaćinstvo gdje se nalazi starija osoba koja nije u stanju sama odgovarati na pitanja, popisivač ima obavezu da ponovo dođe kada u domaćinstvu bude još neko iz tog domaćinstava ili neka osoba koja će pomoći starijoj osobi da odgovori na pitanja popisivača.

Ovdje treba skrenuti pažnju da se podaci sa popisnice ne mogu kasnije pojedinačno koristiti. Da otklonim neke strahove niti jedan državni, entitetski, općinski ili bilo koji drugi organ nikada neće moći doći do podataka osobe koji su upisani na popisnici. Popisnice se unose u jedinstvenu bazu podataka, brišu se pojedinačni podaci, a nakon toga se popisnice uništavaju. Ne samo da je protuzakonito tražiti ove podatke već je i sam popisivač do kraja života dužan čuvati podatke koje prilikom popisa čuje kao službenu tajnu jer može krivično odgovarati ukoliko ih nekome kaže.

Špekuliranje s imovinom Bošnjaka koji su u dijaspori


PITANJE: U redu, kao član ili nosilac domaćinstva koje trenutno živi u inostranstvu, mogu doći sam u BiH tokom popisa te popisati sve svoje članove. Nismo sigurni koliko je dijaspora upoznata s ovim ali i drugim detaljima oko popisa. Treće ključno područje djelovanja Fondacije jeste upravo ukazivanje na ulogu dijaspore u popisu.


ZAIMOVIĆ: Ukoliko dođete iz inostranstva vi se popisujete u domaćinstvu gdje se nalazite u BiH, odnosno kao i svi ostali građani stalno nastanjeni u BiH. Ovo se odnosi na ona lica koja imaju namjeru živjeti u BiH, obnovili su svoje kuće, imanja i nalaze se na radu u inostranstvu, kraći ili duži vremenski period.

Građani koji u vrijeme popisa ne mogu doći u domovinu, mogu se popisati putem interneta, ali je to klasični popis dijaspore i te popisnice će biti bitno kraće i neće sadržavati značajan broj važnih pitanja. U ovom slučaju građani će popisnicu moći preuzeti s interneta, lično je popuniti te poslati u BiH najkasnije do 14. oktobra. Ova lica će se popisati kao dijaspora i neće biti ubrajana u stalno stanovništvo Bosne i Hercegovine.

PITANJE: Koliko će biti pismenih Bošnjaka?

ZAIMOVIĆ: Interesantno je da se naša popisnica razlikuje od popisnica u Hrvatskoj ili Srbiji. Naprimjer, u Hrvatskoj i u Srbiji pismenost se određivala na osnovu odgovara na jednostvano pitanje da li je osoba pismena ili ne. U BiH je to pitanje drukčije postavljeno. Pitanje koje određuje pismenost formulirano je na sljedeći način: "Da li je osoba sposobna da pročita i napiše kratak tekst?", a ponuđeni modaliteti su "Da" ili "Ne". Jasno, ovako formulirano i postavljeno pitanje imat će izuzetno negativne posljedice posebice kod starije populacije, s obzirom da je formulacija "napiše kratak tekst" otvorena za različita tumačenja od strane popisivane osobe.

Posebna opasnost kod ovog pitanja ponovo je skrivena u Uputstvu za popisivače gdje su popisivači dobili izuzetno velike ovlasti individualne interpretacije pismenosti tako da se lahko od pismenih osoba mogu napraviti nepismene. Ako se na to doda opasnost "zlonamjernih" popisivača, onda ovo pitanje dobija posebnu dimenziju u kontekstu ukupne statističke slike Bosne i Hercegovine. Inače, kao osoba koja se dugo bavi istraživanjima, nikada nisam našao u praksi toliko konfuznih pitanja i komplikovanih odgovora. Praksa je da se ponudi manji broj jednostavnih odgovora. Ovdje postoje pitanja koja imaju petnaest ponuđenih odgovora a osoba treba da ih sve sasluša. Malo će se nas sjetiti prvog odgovora nakon pročitanog petnaestog.

PITANJE: Koja je razlika?

ZAIMOVIĆ: Velika je razlika između popisivanja putem interneta i popisivanja u domovini. Osoba koje se popišu u BiH bit će dio stalnog stanovništva, determinirat će unutrašnje odnose, te biti dio svih socio-ekonomskih i demografskih analiza. A, pored toga, neće se špekulirati s njihovom imovinom na općinskoj i entitetskoj razini. Ljudi koji se popišu putem interneta su jednostavna evidencija i ni na koji način ne mogu utjecati na odnose u BiH od socio-ekonomskih i demografskih do etničkih itd.

Kako Bošnjaci mogu nadgledati popis


PITANJE: Koje su upute Fondacije da Bošnjaci aktivnije učestvuju u procesu popisa?

ZAIMOVIĆ: Najvažnije je da Bošnjaci aktivno učestvuju u svim aspektima popisa. Predstavnici Bošnjaka u institucijama popisa, u Centralnom popisnom birou i popisnim tijelima Agencije za statistiku BiH, se istinski trude i maksimalno rade za dobrobit ovog naroda. Ne uvažavaju ih dovoljno, naročito predstavnici Međunarodnog monitorig tima, što je, moram priznati, šokantno s obzirom da Bošnjaci predstavljaju polovinu ukupnog stanovništva države. Kao Fondacija, nekoliko puta smo na to upozoravali.

Međutim, na popisu Bošnjaci mogu mnogo toga uraditi. Popis će raditi obični ljudi, građani ove države koji će biti istrenirani za ovaj posao. Članovi Popisne komisije lokalne samouprave, popisivači i instruktori bit će obični građani BiH. Bošnjaci moraju uzeti aktivno učešće. Na taj način osiguravamo da se popis provede na transparentan i zakonit način te da se napravi vjerodostojna popisna slika BiH.

PITANJE: Ako se ne prijavimo?

ZAIMOVIĆ: Zakon je veoma jasan. Popisivači će biti raspoređeni po svakoj općini na osnovu popisa iz 1991. godine ukoliko bude moguće. Ukoliko se u Stocu, Banjoj Luci, Višegradu, Trebinju, Livnu, Bijeljini i drugim gradovima prijavi dovoljno Bošnjaka, broj instruktora i popisivača bit će u skladu s rezultatima popisa iz 1991. godine. Ukoliko se ne prijave, procedura je sljedeća: do polovine predviđenog broja će biti iz drugih BH općina, dok će druga polovina biti popunjena predstavnicima drugih naroda. Naprimjer, u Srebrenici treba 48 Bošnjaka popisivača i ukoliko se prijavi 48, svi će biti angažovani. Međutim, ukoliko se prijavi 20 popisivača, tada će se iz susjednih općina angažirati nedostajući broj do 50 procenata potrebnih – odnosno u konkretnom primjeru njih dodatna četiri. Preostale 24 pozicije na kojima bi trebali raditi Bošnjaci u Srebrenici popunit će ostali prijavljeni kandidati iz reda drugih naroda i ostalih.

PITANJE: Je li dijaspora svjesna popisa?

ZAIMOVIĆ: Velika je razlika između popisivanja putem interneta i popisivanja u domovini. Ukoliko se popišu u BiH, neće se špekulirati s njihovom imovinom na općinskoj i entitetskoj. Ljudi koji se popišu putem interneta su 'jednostavna evidencija' i ni na koji način ne mogu utjecati na odnose u BiH.

PITANJE: Gdje će biti popisnice prije i nakon popisa?

ZAIMOVIĆ: Zakonom je za mjesto unosa, obrade i kontrole popisnica utvrđeno Istočno Sarajevo. Nakon provođenja popisa, popisne komisije lokalne samouprave će preuzeti popisnice od popisivača i prebaciti ih u Istočno Sarajevo na konačni unos i obradu. Nakon unosa i kreiranje jedinstvene baze podataka, sve popisnice će u skladu sa Zakonom biti uništene. Pojedinačni podaci građana tokom ovog cjelokupnog procesa moraju biti zaštićeni.

Not: Intervju prenesen sa Prepodorovog portala. Obrada popis2013.net


comments powered by Disqus