Kratki historijat popisa u Bosni i Hercegovini od 1520. do 1991. godine

Naredni grafikon daje pregled dostupnih popisa i evidencija stanovništva od 1520. godine. Ovdje je važno napomenuti da se u naučnoj literaturi za metodološki ispravne popise uzimaju isključivo oni od 1879. godine, odnosno od prvog popisa koji je priredila Austro-Ugarska vlast u Bosni i Hercegovini. Međutim, obzirom da mnogi autori osporavaju ovu premisu naredni grafikon daje pregled raspoloživih podataka i prije 1879. godine.

Kratki historijat popisa u Bosni i Hercegovini od 1520. do 1991. godine


Podijeli na Facebook-u

Pored toga, grafikon daje procjenu procentualnog odnosa različitih etniciteta u Bosni i Hercegovini za 2013. godinu, pod uslovom da bošnjačko tijelo postigne visok stepen kohezije po pitanju etničkog/nacionalnog izjašnjavanja.

Navedeni izvori prije 1879. godine su sljedeći:

  • 1520. – Turski historičar Ömer Lütfü Barkan proveo je popis baziran na religiji u Bosanskom sandžaku u periodu od 1520 - 1530. godine
  • 1624. – Procjene papinskog vizitatora Pietra Massarecchia za Bosnu[1]
  • 1829. – The Penny Cyclopeadia of the Society for the Diffusion of Useful Knowledge [2]
  • 1871. - drugi zvanični popis otomanskog carstva za Bosanski sandžak [3]
  • 1875. – posljednji zvanični popis otomanskog carstva za Bosnu [4]

Da bi se upotpunio prethodni grafikon važno je napomenuti i to da su Bošnjaci u popisnom periodu od 1879. godine sve do posljednje popisa 1991. godine bili prisiljeni koristiti različite i često eksterno nametnute etničko/nacionalne i jezičke odrednice.

Tako se u popisu iz 1879., 1885., i 1895. obilježje vjeroispovijesti, po kojem su se razlikovale različite narodi u Bosni i Hercegovini, za Bošnjake bilo "muhamedanci", a tek se 1910. godine uvodi kategorija "muslimani". Rubrika "materinski jezik" sadržavala je opcije "srpsko-hrvatski" i "neki drugi" jezik. Pored ovako definisanog izjašnjavanja, za ovaj period važno je spomenuti da pad broja stanovnika u periodu između popisa stanovništva iz 1871. i 1879. godine prati i izuzetan porast srpskog naroda u relativnoj strukturi bosanskohercegovačkog stanovništva. Ovo u velikoj mjeri ukazuje na postojanje aktivnog programa naseljavanje Srba u Bosnu i Hercegovinu u tom periodu, kao i činjenicu da su je proces iseljavanja muslimanskog stanovništva u predvečerje Austro-Ugraske okupacije bio više nego prisutan i imao je pogubne posljedice za ukupnu poziciju muslimana nakon okupacije. Interesantno, pad ukupnog broj stanovnika za 30%, praktično je istovjetan padu broja stanovnika uzrokovan nedavnom agresijom i ratom u Bosni i Hercegovini. I tada kao i danas najveći stradalnici ovih procesa su bili Muslimani/Bošnjaci.

Više o iseljavanju Bošnjaka iz BiH u slijedećim članicima (op.red.)

Na popisu iz 1921. godine nacionalnost se iskazuje po jeziku i to jezik "srba ili hrvata", a muslimani su dati pod rubrikom "po vjeroispovijesti". Na popisu iz 1931. godine samo je dozvoljena jugoslovenska narodnost, dok su podaci za jezik i vjeroispovijest obrađeni tek 1945. godine a "muslimani" su bili prisutni po modalitetu isključivo kroz islamsku vjeroispovijest bez prava na jezik.

Na popisu iz 1948. godine muslimani su mogli odabrati/navesti "Srbin-musliman, Hrvat-musliman, ili neopredijeljenmusliman". Ovdje je važno napomenuti, a u kontekstu predstojećeg popisa, da se kroz Uputstvo popisivačima iz 1948. godine te kod statističke obrade podataka posebno vodilo račun da se muslimani "adekvatno izjasne" i statistički spoje sa odgovarajućom nacionalnom etničkom skupinom.

Sličnu situaciju imamo i kod popisa iz 1953. godine gdje je u Uputstvu za popisivače navedeno da "...lica koja nisu bliže nacionalno opredijeljena upisuju kao Jugosloven neopredijeljen...", dok kod ostalih se treba pisati "...nacionalno neopredijeljen ...". Kod ovog popisa jedini raspoloživi jezik je bio srpsko-hrvatski, dok kod vjeroispovijesti imamo modalitet "pripadnik islamske vjerske zajednice".

Popis iz 1961. godine bio je prvi iskorak ka vraćanju modaliteta "musliman", ali uz važan dodatak "etnička pripadnost", te uz objaÅ¡njenje da se prilikom obrade ovo odnosi isključivo na "Muslimane-neopredijeljene" i to u smislu etničke pripadnosti. Svi ostali će se zbrajati sa Srbima, Hrvatima ili Jugoslavenima. Jasno, ova manipulacija je rezultirala najnižom zvaničnom evidencijom o nacionalnom izjaÅ¡njavanju BoÅ¡njaka sa svega 25% "Muslimana" i ovo je najniža statistička tačka u historiji Bosne i Hercegovine. Samo kao ilustraciju odnosa iste godine Hrvati su imali 22%, dok su Jugosloveni imali rast sa 2% iz 1953. godine na čak 10%. Na popisu iz 1961. godine, u skladu sa  Novosadskim dogovorom iz 1954. godine, a sve do popisa u 1991. godini, u rubrici jezik stoji "srpsko-hrvatski".

Tek na narednom popisu, 1971. godine, izbacuje se dodatak "etnička pripadnost" i dobijamo jasno definiranu nacionalnu odrednicu Musliman, te nakon 100 godina Muslimani/Bošnjaci ponovo postaju relativna većina u Bosni i Hercegovini sa 39%. U rubrici vjeroispovijest ostaje "islamska vjeroispovijest". Popis 1981. godine donosi nastavak trenda nacionalnog izjašnjavanja bosanskohercegovačkih muslimana sa istovjetnim procentom od 39%.

Popis iz 1991. godine donosi nove i izraženije procente relativnog učešća muslimana u populaciji Bosne i Hercegovine sa 43%, kao i mogućnosti odabira modaliteta "Bosanskog jezika" koji odabire 37% stanovništva. Izbor jezika je interesantan obzirom da kod ovog popisa "Bosanski jezik" ima najveće učešće od svih ponuđenih modaliteta te je za čak 11% više zastupljen od drugoplasirane kategorije srpskohrvatskog jezika (26%). Kada je popis iz 1991. godine u pitanju važno je naglasiti i to da i pored visokih procenata učešća "Muslimana" u ukupnoj populaciji naknadne analize pokazuju da je kod Muslimana/Bošnjaka još uvijek prisutno najveće razilaženje u pogledu nacionalne identifikacije. Tako se u analizi Zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine iz 1993. godine navodi preko 70 različitih varijanti modaliteta izjašnjenja o nacionalnoj pripadnosti, od čega kod Muslimana/Bošnjaka/Bosanaca islamske vjeroispovijesti čak 22 raznovrsna modaliteta.

U kontekstu predstojećeg popisa, krajem septembra 1993. godine u ratnom Sarajevu na Bošnjačkom saboru Bošnjaci su svoje povijesno ime vratili u život.

Ime Bošnjak, u velikoj mjeri zabranjeno, diskreditovano i sputavano punih 115 godina, konačno je dobio svoju pravično mjesto. Narod koji stoljećima živi u ovome dijelu Evrope i koji se na popisu 1971., 1981., te 1991. godine izjasnio pod imenom "Musliman" svjesno i svojom odlukom zamijenio ime Muslimani imenom Bošnjaci kao preciznim i povijesno utemeljenim etničkim imenom (više o samom Saboru u sekciji 4.1.). Na kraju, važno je napomenuti i to da je Skupština Republike Bosne i Hercegovine, već 30. marta 1994. godine ovu promjenu i ozvaničila, te Ustavnim zakonom o izmjenama i dopuna Ustava Bosne i Hercegvine, objavljenom u Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine (Godina III, broj 3, od 6. aprila/travnja 1994., Sarajevo), u članu 7, izvršila korekciju Ustava i to na način: "U Ustavu Republike Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst, riječ "Muslimani", u različitim padežima, zamjenjuje se riječju "Bošnjaci", u odgovarajućem padežu".
Od tada, svi ustavi i zakoni u Bosni i Hercegovini isključivo sadrže riječ "Bošnjak".

--------------------------------------------------------
1 Alija Nametak, "Statistički podaci o broju stanovništva u BiH u posljednjih stotinu godina, s osobitom obzirom na muslimane", Glasnik broj 3-5,
1958. godine, str. 139, te Bakir Tanović, "Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva", Svjetlost, 2010.,

2 "The Penny Cyclopeadia of the Society for the Diffusion of Useful Knowledge", urednik George Long, izdavač Charles Knight i Penny Magazine,
vol. 1833.- 1843. godina

3 John V.A. Fine, "The medieval and Ottoman roots of modern Bosnian Society", Cambridge, Mass, 1994. Prvi popis je urađen 1851. godine i po tom
popis u Bosanskom sandžaku (obuhvata i Novi pazar) živi oko 176 hiljada muslimana muškog stanovništva svih liva (okružja). Obzirom da nije
poznat podatak o prosječnom broj djece i članova obitelji nije moguće precizno procijeniti ukupno učešće muslimanskog stanovništva u ukupnoj
populaciji Bosanskog sandžaka (ref. A. Namatak, "Statistički podaci ..", 1958.)

4 Preračunata prosječna vrijednost iz različitih zvaničnih izvora.


comments powered by Disqus